Zašto proširenje saobraćajnica ne rešava uvek saobraćajne gužve?

Saobraćajna gužva na višetračnom gradskom putu.

Proširenje saobraćajnica često se predstavlja kao najjednostavniji način za smanjenje saobraćajnih gužvi. Kada se na nekom putu svakodnevno stvaraju kolone, dodatna traka deluje kao logično rešenje. Međutim, iskustva brojnih gradova pokazuju da povećanje kapaciteta ne donosi uvek trajno rasterećenje.

Razlog je pojava poznata kao indukovana saobraćajna potražnja. Kada se uslovi za vožnju poboljšaju, automobil postaje privlačniji izbor. Zbog toga broj putovanja može postepeno da raste, sve dok nova saobraćajnica ponovo ne postane opterećena.

Kako proširenje saobraćajnica može da poveća broj vozila?

Zamislimo prometnu gradsku saobraćajnicu koja se sa dve proširuje na tri trake u jednom smeru. Neposredno nakon završetka radova, kolone mogu postati kraće, a vreme putovanja znatno povoljnije.

Ipak, vozači vremenom prilagođavaju svoje navike novim uslovima. Neki počinju češće da koriste automobil, dok drugi menjaju trasu ili biraju udaljenija odredišta. Pojedini putnici mogu čak odustati od javnog prevoza, jer im vožnja automobilom sada deluje praktičnije.

Na duži rok bolja povezanost može uticati i na izbor mesta stanovanja ili poslovanja. Tako dodatni kapacitet postepeno privlači nove korisnike, što može umanjiti početno smanjenje zagušenja.

Važno je, međutim, razlikovati vozila preusmerena sa drugih puteva od potpuno novih putovanja. Oba procesa povećavaju opterećenje proširene saobraćajnice, ali nemaju isti uticaj na ukupnu saobraćajnu mrežu.

Šta međunarodna istraživanja govore o saobraćajnim gužvama?

Jedno od najpoznatijih istraživanja objavili su ekonomisti Gilles Duranton i Matthew Turner 2011. godine. Njihova studija, objavljena u časopisu American Economic Review, analizirala je odnos između kapaciteta auto-puteva i obima saobraćaja u američkim gradovima.

Rezultati su pokazali da je povećanje kapaciteta bilo praćeno približno proporcionalnim rastom broja pređenih kilometara vozila. Drugim rečima, dodatne trake su dugoročno privlačile dodatni saobraćaj.

Ipak, to ne znači da će svako proširenje puta proizvesti identičan rezultat. Efekti zavise od vrste saobraćajnice, njenog položaja i postojećeg opterećenja.

Slične zaključke donosi i pregled istraživanja britanskog Ministarstva saobraćaja iz 2018. godine. On potvrđuje da indukovana potražnja postoji, ali da njen intenzitet nije jednak u svim okolnostima.

Zato uspešnost infrastrukturnog projekta ne bi trebalo meriti samo brojem novih traka. Potrebno je pratiti vreme putovanja, ukupan saobraćaj i promene na okolnim saobraćajnicama.

Kada dodatne saobraćajne trake ipak imaju smisla?

Indukovana potražnja ne znači da je izgradnja novih puteva nepotrebna. Naprotiv, proširenje saobraćajnica može biti opravdano kada rešava konkretna uska grla ili unapređuje bezbednost.

Dodatni kapacitet može poboljšati povezanost naselja, privrednih zona i važnih saobraćajnih pravaca. Takođe, nove obilaznice mogu preusmeriti tranzitni i teretni saobraćaj iz naseljenih područja.

Međutim, gradske ulice i tranzitne saobraćajnice nemaju istu funkciju. Zbog toga ni efekti njihovog proširenja ne moraju biti jednaki.

Problem nastaje kada se dodatne trake posmatraju kao jedino rešenje za saobraćajne gužve. Na primer, proširenje jedne deonice neće mnogo pomoći ako naredna raskrsnica ne može da prihvati povećani broj vozila.

U takvim situacijama kolone se mogu samo premestiti nekoliko stotina metara dalje. Zato je neophodno analizirati čitavu saobraćajnu mrežu, a ne samo pojedinačnu ulicu.

Šta ovo znači za Beograd i druge gradove Srbije?

U Beogradu, Novom Sadu i drugim većim gradovima, razvoj novih naselja povećava pritisak na postojeću infrastrukturu. Istovremeno, rast broja automobila dodatno otežava organizaciju saobraćaja.

Proširenje saobraćajnica može biti deo rešenja, ali dugoročni rezultati zahtevaju kombinovanje različitih mera. Među njima su kvalitetniji javni prevoz, bolje upravljanje raskrsnicama i razvoj pešačke i biciklističke infrastrukture.

Posebno je važno da se pri planiranju novih projekata ne posmatra samo trenutni broj vozila. Potrebno je proceniti i kako će nova infrastruktura uticati na buduće navike putovanja.

Za Srbiju bi bilo korisno da se rezultati velikih saobraćajnih projekata sistematski prate i nakon završetka radova. Poređenje vremena putovanja, obima saobraćaja i opterećenja okolnih ulica omogućilo bi pouzdaniju procenu njihovih efekata.

Izgradnja novih saobraćajnica ostaje važan deo razvoja infrastrukture. Ipak, više prostora za automobile ne znači automatski i manje saobraćajnih gužvi.

Najbolji rezultati mogu se očekivati kada se ulaganja zasnivaju na stvarnim potrebama i dugoročnom planiranju. Jednako je važno da građani imaju više kvalitetnih načina da stignu do svog odredišta.

Povezane vesti