Svi se radujemo prvim pahuljama snega. Ipak, ako smo vozači ili putari, ta radost traje svega par sekundi – dok se ne setimo šta na sve čeka. Osim uobičajnih problema sa čišćenjem, gužvama, ledom, proklizavanjima, čim se sneg otopi, vozači se suočavaju i sa iznenadnim rupama. Mnogi misle da je problem samo u kvalitetu asfalta. Ipak, glavni krivac je jednostavna fizika i jedan prirodni proces.
Moć vode i ciklus smrzavanja
Glavni razlog propadanja puta je takozvani ciklus smrzavanja i odmrzavanja. Asfalt na prvi pogled deluje potpuno čvrsto. Ipak, on vremenom dobija mikropukotine usled saobraćajnog opterećenja.
Kada sneg počne da se topi, voda ulazi u te pukotine. Problem nastaje kada temperature padnu ispod nule. Voda se tada pretvara u led i širi se. Led zauzima oko devet procenata više prostora nego tečna voda.
Ova ekspanzija stvara ogroman pritisak unutar same putne podloge. Led bukvalno gura asfalt i širi postojeće pukotine. Put gubi svoju unutrašnju stabilnost i strukturu.
Kako nastaje rupa pod točkovima
Kada temperatura poraste, led se ponovo pretvara u vodu. Iza njega u podlozi ostaje prazan prostor, odnosno šupljina. Taj prostor više ne može da izdrži težinu vozila.
Automobili i kamioni svojim prelaskom vrše pritisak na ta oslabljena mesta. Gornji sloj asfalta se savija i na kraju puca. Komadi asfalta se odvaljuju, a točkovi ih polako izbacuju napolje. Tako nastaju udarne rupe koje viđamo nakon svake zime.
Osim same vode, so koju koristimo za sprečavanje leda i topljenje snega pogoršava situaciju. So omogućava vodi da ostane tečna na nižim temperaturama. To povećava broj ciklusa smrzavanja tokom jedne zimske sezone.
Nauka je možda već našla rešenje?
Kako smo ranije pisali, istraživači sa Univerziteta Svonsi i Kings koledža u Londonu, u saradnji sa naučnicima iz Čilea, razvili su inovativan materijal koji bi mogao da reši jedan od najvećih problema u održavanju puteva – pucanje i stvaranje rupa.
Naučnici su analizirali organske molekule prisutne u složenim tečnostima poput bitumena, osnovnog sastojka asfalta. Tim je tražio načine na koji ove molekule deluju u trenutku pucanja asfalta.
Kao rešenje istakle su se izuzetno tanke spore biljnog porekla. One se pune recikliranim uljima, a kada asfalt počne da se raspada, ulja se oslobađaju i popunjavaju pukotine. Na taj način sprečava se dalje širenje oštećenja, ali i nastanak većih rupa. Laboratorijska ispitivanja pokazuju da novi asfalt može zatvoriti mikropukotine u roku od samo jednog sata, čime se značajno smanjuje rizik od daljeg propadanja.
