Epidemija vožnje u kontra-smeru: Alarm za srpske puteve
Srbija se suočava sa ozbiljnim problemom bezbednosti na putevima — sve češćim slučajevima vožnje u suprotnom smeru, posebno na autoputevima i brzim saobraćajnicama. Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture reagovalo je tako što je od Javnog preduzeća Putevi Srbije zatražilo hitnu proveru stanja signalizacije na svim uključenjima u autoputeve i brze saobraćajnice. Ova inicijativa nije slučajna — ona dolazi kao direktan odgovor na povećan broj zabeleženih incidenata koji su odneli ljudske živote.
Šta stoji iza problema: Loša signalizacija ili greška vozača?
Odgovor nije jednoznačan. Stručnjaci kao moguće razloge navode sve — od loše ili nejasne signalizacije, zamora vozača i uticaja alkohola, pa do zanemarivanja propisanih saobraćajnih pravila. Ipak, jedan od ključnih faktora jeste stanje same saobraćajne signalizacije na terenu.
Vertikalna signalizacija — saobraćajni znakovi — na mnogim lokacijama u Srbiji nije adekvatno postavljena, oštećena je, zarasla u vegetaciju ili jednostavno nedostaje. Na seoskim i regionalnim putevima posebno su česti slučajevi nedostatka oznaka, što otežava snalaženje kako domaćim, tako i stranim vozačima. Horizontalna signalizacija — oznake na kolovozu — često je izbrisana, bledа ili nevidljiva po kiši i noću, što direktno povećava rizik od pogrešnog ulaska u saobraćajnu traku.
Najčešći propusti u postavljanju signalizacije
- Neuklonjena privremena signalizacija: Nakon završenih radova na putu, privremeni znakovi sa žutom osnovom ponekad ostaju postavljeni, što zbunjuje vozače i narušava poverenje u signalizaciju.
- Prenatrpani nosači znakova: Pravilnik o saobraćajnoj signalizaciji jasno propisuje da na zajedničkom nosaču ne sme biti više od dva znaka koji se odnose na jedan smer kretanja — ovaj propis se na terenu često ne poštuje.
- Nedovoljna retrorefleksija: Znakovi koji noću nisu vidljivi zbog dotrajalih retroreflektujućih folija predstavljaju direktnu opasnost, posebno na uključenjima u autoputeve.
- GPS navigacija kao faktor rizika: Pasivne navigacije mogu navesti vozača na vožnju u kontra-smeru, a ovaj rizik postoji i kod aktivnih navigacija, posebno kada vozač nema pristup internetu ili mu je licenca za navigaciju istekla.
Šta nadležni mogu da urade?
Rešenje leži u kombinaciji preventivnih i tehničkih mera. Stručnjaci sa Saobraćajnog fakulteta ističu da je neophodno: mnogo bolja edukacija vozača u auto-školama, jasnija i periodično održavana saobraćajna signalizacija (pranje, čišćenje, uklanjanje vegetacije, provera vidljivosti noću) i dosledna primena kazni. Pored toga, Srbija bi trebalo da razmotri uvođenje naprednih sistema za pomoć vozačima (ADAS — Advanced Driver Assistance Systems), koji prepoznaju saobraćajne znakove i mogu zvučno i vizuelno upozoriti vozača da je ušao u pogrešnu traku.
Primeri dobre prakse iz inostranstva
U većini zemalja Evropske unije saobraćajna signalizacija je u osnovi usaglašena zahvaljujući Bečkoj konvenciji o saobraćajnoj signalizaciji, čiji je potpisnik i Srbija. Ipak, postoje znakovi koji još uvek ne postoje na srpskim saobraćajnicama — poput znaka upozorenja za ulazak u stambenu zonu sa obaveznim smanjenjem brzine na 30 km/h. Neke evropske zemlje su na uključenjima u autoputeve uvele sisteme aktivnog upozorenja — senzore koji detektuju vozilo koje se kreće u suprotnom smeru i aktiviraju trepćuće crvene svetlosti i zvučne signale. Takva rešenja, relativno jeftina u odnosu na troškove saobraćajnih nesreća, mogla bi biti implementirana i u Srbiji na najopasnijim tačkama mreže.
Šta vozač može sam da uradi?
Dok se čekaju sistemske promene, svaki vozač može doprineti sopstvenoj bezbednosti. Uvek treba verovati isključivo saobraćajnoj signalizaciji, a ne slepo slediti GPS uređaj. U slučaju greške i ulaska u suprotan smer, strogo je zabranjeno juriti zaustavnom trakom — vozač treba da se odmah zaustavi, uključi sva svetla i pozove hitne službe. Redovna edukacija i odgovorno ponašanje ostaju najjeftinija i najefikasnija mera bezbednosti na putevima.
