Nakon udaranja studentkinje na trotoaru tokom protesta, želeli smo da analiziramo zbog čega bi iko mogao pomisliti da je to delo išta lakše od potezanja pištolja. Saobraćajne nezgode su svakodnevna pojava, ali postoji jasna pravna granica između nesreće izazvane nepažnjom i namernog pokušaja da se vozilo iskoristi kao oružje. Pravna kvalifikacija ovih slučajeva zavisi od više faktora, uključujući nameru, okolnosti nesreće i zakonodavni okvir određene države.
U konkretnom slučaju, počinilac je optužen za pokušaj ubistva, što je i sasvim logično. Ipak, ovo nije prvi slučaj pokušaja povređivanja studenata. Zato se sasvim opravdano pitamo, šta je u glavama tih ljudi? Pokušavate da udarite nekoga koga ne poznajete, uz sve kamere sveta koje vas posmatraju, vozilom sa jasno označenim tablicama. Da li je to ludilo, droga ili stanje društva?
Osnovna razlika: Namera i svest o posledicama
Ključna razlika između saobraćajne nezgode i pokušaja ubistva vozilom leži u nameri vozača. U slučaju saobraćajne nezgode vozač nije imao nameru da povredi nekoga – nesreća je rezultat nepažnje, greške ili nepovoljnih uslova. Pokušaj ubistva vozilom, s druge strane, podrazumeva da je vozač svesno i namerno koristio vozilo da bi ugrozio ili oduzeo nečiji život.
Pravni sistemi prilikom ocenjivanja ovih slučajeva analiziraju:
Brzinu vozila – ekstremno visoka brzina u urbanim zonama može ukazivati na svesno ignorisanje posledica.
Udarac i ponašanje vozača – ako je vozač ciljao pešake ili drugo vozilo bez pokušaja kočenja, to može ukazivati na nameru.
Ponašanje pre i posle incidenta – beg sa mesta nesreće, izostanak poziva hitnim službama ili prethodna svađa s žrtvom mogu ukazivati na umišljaj.
Gorepomenuti slučaj obuhvata tri od četiri ove kategorije. Mada, moglo bi se reći i da je brzina bila upitna, jer ako neko stoji ispred vašeg vozila, bilo koja brzina je ekstremna za datu situaciju.
Kako zakon definiše ova dela?
Većina zemalja saobraćajnu nesreću tretira kao nehatno krivično delo, što znači da vozač nije imao nameru da izazove smrt, ali je svojim ponašanjem doveo do nesreće. S druge strane, pokušaj ubistva podrazumeva nameru, a neki pravni sistemi kvalifikuju ovakve slučajeve i kao terorističke napade ako postoji politički ili ideološki motiv.
U našem zakonodavstvu postoji kategorija “teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja”, međutim, ono uzima samo određene situacije pod svoju nadležnost. To su pre svega “klasične” saobraćajne nezgode izuzetno bahatih vozača. Ukoliko to bahato ponašanje dovede do određenih posledica, ovo delo postaje krivično, a vozač može dobiti kaznu i do 12 godina zatvora.
U SAD pravni sistem u obzir uzima “depraved indifference” (potpuno zanemarivanje posledica). To znači da i bez jasne namere neko može biti optužen za ubistvo ako je svesno učestvovao u rizičnom ponašanju.
Vozilo (ni)je opasno
U takvim kategorizacijama u zakonu kod nas propušteno je da se kazni upotreba vozila kao oružja. To je uz situaciju u društvu dovelo do toga da nekima deluje prihvatljivo ili manje kažnjivo da se zaleću na ljude po ulici.
To znači da teoretski, ako vam neko mnogo smeta, možete čekati povoljnu priliku i ubiti ga kolima. Posle se pravdati da ste eto, malo brže vozili, malo više popili i, umesto doživotne kazne, dobijete dvanaest godina zatvora. (Ne)savršen zločin.
To možemo videti i van studentskih protesta. U slučajevima “Besa na putu” (Road rage), često se isfrustrirani i emotivno nestabilni vozači iživljavaju nad učesnicima u saobraćaju za koje smatraju da su ih oštetili. Ti slučajevi ne dovode toliko često do velikih posledica, ali se po malo čemu razlikuju od jurenja nekog pištoljem.
To nas vraća na zakonske kategorizacije. Gde je razlika između namere i nebrige? Ako vozite 200 km na sat gradskom ulicom, da li ste išta bezbedniji od nekog ko nasumično puca iz pištolja na ulici? Možda nemate jasnu nameru da ubijete nekoga, ali očigledno imate želju za tako nečim. Prihvatili ste taj rizik, zašto onda ne biste tako i odgovarali?
Stanje u društvu
Očigledno je da su određene izjave političara dovele do povećanja tenzija i neke vrste odobrenja da se ovakve stvari rade. Nećemo ulaziti previše u političke teme, ali jedno je jasno – to što je osoba blokirala saobraćaj, što je na kolovozu, prelazi na crveno, van pešačkog, leži na zemlji i broji zvezde, ne daje vozaču za pravo da je povredi. Vozač, kao i svaki drugi učesnik u saobraćaju, dužan je da učini sve da izbegne nezgodu i njene posledice. A to se odnosi kako na štetu, tako i na povrede, kod sebe i kod drugih.
Sa druge strane, nikome nije garantovano pravo da stigne negde na vreme.
I sa ovom kombinacijom faktora, svi smo meta i svi smo ugroženi čim kročimo na ulicu. Zločin prema Sonji postaje zločin prema studentima, prema saobraćaju, pravu, društvu – zločin protiv svih.