Predlog koji menja urbanistička pravila igre
Parking haos u srpskim gradovima nije novost — ali novi predlog pravilnika koji bi obavezao investitore da obezbede dva parking mesta za svaki novoizgrađeni stan mogao bi konačno da promeni ustaljenu praksu. Prema najavama gradskih vlasti u Nišu, ovaj propis bi bio ugrađen u novi Generalni urbanistički plan i predstavljao bi jedan od najznačajnijih pomaka u urbanizmu poslednjih decenija.
Kakvo je trenutno stanje?
Prema važećim propisima u Srbiji, investitori su obavezni da obezbede minimum jedno parking mesto po stanu, dok se tačan broj određuje u skladu sa planskim dokumentom. U Beogradu, u skladu sa planovima generalne regulacije, investitor je obavezan da obezbedi najmanje jedno parking mesto po stanu, pri čemu se parking mesta mogu nalaziti u dvorištu, ispod zgrade ili na posebno uređenoj površini u okviru parcele.
Kod starijih zgrada, naročito onih izgrađenih pre 1990-ih, nije postojala zakonska obaveza da se obezbede parking mesta za svaki stan. U mnogim takvim naseljima broj vozila je višestruko porastao u odnosu na period gradnje, parking se odvija na ulici, javnoj površini ili improvizovanim mestima, a često dolazi do konflikta među stanarima oko “pripadnosti” mesta.
Prema aktuelnim propisima u Novom Sadu, investitori moraju da plate doprinos od 200.000 dinara za svako parking mesto koje nedostaje. Ovakav sistem, međutim, nije doneo željene rezultate — umesto gradnje parkinga, mnogi investitori su odabrali da plate naknadu i tako izbegnu troškove podzemnih garaža.
Šta predviđa novi pravilnik?
Kako objašnjava gradski većnik Grmuša, Generalni urbanistički plan uvešće novine koje će investitori koji grade stambene zgrade i komplekse morati da ispoštuju. Po studiji vezanoj za saobraćaj, u centru grada je potreban broj parking mesta na granici od 1,9 vozila po jednom stanu, pa će se u novim pravilima uvesti obaveza od dva parking mesta po stanu umesto jednog.
Pored promene broja parking mesta, najavljuje se i povećanje obavezne površine zelenila — uz pravilo o dva parking mesta po stanu, planirano je i uvećanje površine zelenila u kontaktu sa tlom sa 10% na 20%. Ove mere zajedno bi trebalo da spreče dalju devastaciju gradskih kvartova i poboljšaju kvalitet života stanara.
Reakcije struke i javnosti
Predlog je naišao na podeljene reakcije. Deo javnosti smatra da je mera zakasnela, ali neophodna. Mnogi građani ističu da bez dva mesta po stanu nema govora o rasterećenju parkinga, s obzirom na to da danas većina porodica ima jedan ili dva automobila.
Sa druge strane, investitori upozoravaju da bi ovakva obaveza značajno povećala troškove gradnje, posebno kada je reč o izgradnji podzemnih garaža u gustim urbanim zonama. Problem investitora je i to što se grade pretežno manji stanovi, pa je potrebno obezbediti veći broj garažnih mesta. Deo stručnjaka smatra da je rešenje moguće, ali da zahteva dugoročno planiranje i dobru koordinaciju između lokalne samouprave i privatnog sektora.
Kako to rade u regionu?
Srbija nije usamljena u borbi sa parkingskim problemom. Zagreb se suočava sa neodrživom situacijom u kojoj je za prvu parkirališnu zonu izdato 13.776 povlaštenih parkirnih karata, dok u toj zoni ima samo 8.035 raspoloživih parking mesta — što znači da je izdato preko 5.000 više karata nego što ima stvarnih mesta.
Grad Zagreb uveo je više mera s ciljem povećanja broja parking mesta za stanare u centru: reviziju korišćenja svih rezervisanih mesta i ograničenje na maksimalno tri parking mesta kod zahteva za terase ugostiteljskih objekata. Ovakva iskustva iz regiona pokazuju da problem nije moguće rešiti samo jednom merom, već sistemskim i dugotrajnim pristupom urbanom planiranju.
Zaključak: Pravi korak u dobrom smeru
Predlog o dva parking mesta po stanu predstavlja značajan iskorak u regulisanju odnosa između investitora i gradske infrastrukture. Ako bude usvojen i dosledno primenjen, mogao bi dugoročno da smanji haos, poboljša kvalitet urbanog života i postavi jasne standarde za odgovorniju gradnju. Ključni izazov ostaje sprovođenje u praksi — jer iskustvo pokazuje da dobri propisi bez efikasne kontrole retko daju rezultate.
