Bezbednost dece u saobraćaju je nepresušna tema. Želeli smo da dobijemo informacije iz prve ruke od nekoga ko se ovom sferom bavi direktno. Zato smo razgovarali sa Lanom Račić, autorkom projekta “Prometnjak” na više različitih tema. Pre svega smo je zamolili da nam se ukratko predstavi, a evo šta je ona rekla o sebi.
Ja sam Lana Račić, kreativna prometna inženjerka, vlasnica obrta Trafiki i inicijator projekta „Prometnjak“ kojem je glavni cilj podizanje svijesti o važnosti prometnog obrazovanja djece od najranije dobi. Autorica sam stručnih članaka vezanih za sigurnost prometa i majka šestogodišnje djevojčice koja želi promijeniti svijet, a ja joj želim pokazati da je sve moguće.
Vaš projekat Prometnjak se bavi bezbednošću dece u saobraćaju i namenjen je deci. Kako ste se odlučili da otpočnete i da li je početak bio izazovan?
Ideja o proetnoj edukaciji djece nastala je prije nekoliko godina kada je moja djevojčica postala svjesna svijeta oko sebe. A razrada je počela prošlu jesen nakon pozitivnih reakcija odgojiteljica njezine vrtićke skupine na tu ideju. Program je prvotno zamišljen samo za predškolsku djecu. Prve radionice održane su u dječjem vrtiću i knjižnici kao dio vrtićkog programa i kao izvannastavna aktivnost i to se pokazalo odličnom kombinacijom. A onda su predškolarci postali školarci i pružila se prilika da se s istom djecom nastavi raditi dalje. Radionice za prve razrede održane su u osnovnoj školi. To se opet pokazalo odličnim iskustvom i za djecu i za učiteljice.
Od početka provođenja isprobala sam nekoliko različitih načina održavanja radionica: samostalno i u suradnji sa stručnjacima koji rade s djecom. Radionice su trajale duže i kraće, s većim i manjim brojem djece, u zatvorenom i na otvorenom prostoru. Kretala sam se u raznim smjerovima da vidim odaziv roditelja, reakciju djece i povratnu informaciju struke. I sad sam tu, na pravom početku.
Kakav je koncept Prometnjak radionica?
Radionice se održavaju kao ciklus, niz od četiri radionice koje su tematski povezane da zajedno čine cjelinu. Svaki sljedeći ciklus može se nadovezati na već održane teme, ali i održavati zasebno. Rezultati nakon radionica su mjerljivi, a dobivene informacije o naučenom mogu se dalje analizirati.
Zahvaljujući povratnim informacijama roditelja nakon održanih radionica prepoznat je i interes za temu prometa kao izvannastavne aktivnosti. Tako da dogovaram održavanje radionica kao redovite izvannastavne aktivnosti koje bi trebale početi sad na jesen.
Koncept radionica prepoznat je i od strane MUP-a RH. Tako će zahvaljujući financiranju iz Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa u ovoj obrazovnoj godini oko 300 djece unutar osnovnog vrtićkog programa imati priliku učiti o odgovornom ponašanju biciklista u prometu kroz radionice pod nazivom „Vrtić na biciklu“.
Rad sa decom je svakako izazovan ali mora biti i zabavan? Šta najviše volite u ovom poduhvatu?
Djeca su vesela, smiješna i zanimljiva, upijaju informacije kao male spužve. No ono što meni predstavlja najveći izazov je grupni rad s djecom. Jedno dijete može promijeniti dinamiku cijele grupe. Zato je u osmišljavanju i provođenju radionica bila ključna suradnja sa stručnjacima koji rade s djecom. Izmjena različitih vrsta aktivnosti i rad s odgovarajućim materijalima. Pa tako koristimo prometne motive kretanja za poticanje predvještina pisanja i čitanja, traženjem izlaza iz labirinta vježbamo koordinaciju oko – ruka. Igrom s pravim prometnim znakovima razvija se suradnički odnos s drugom djecom, dok lijepljenjem retroreflektirajućih naljepnica djeca razvijaju grafomotoriku. Puno je tu kretanja, smijeha i zabave dok učimo kroz igru. Osobno mi je najdraži dio kad me djeca sretnu i pitaju kad će opet Prometnjak. Kada mi ponosno pokazuju kacigu na glavi ili da znaju koja im je lijeva ruka.
Šta smatrate da je najbitnije da deca nauče i kako vaš rad u praksi korespondira sa naučnim saznanjima o bezbednosti dece u saobaćaju? Kada podvučete liniju, ima li nešto što kroz naučne analize propuštamo?
Kroz program je do sada prošlo više od stotinu djece različite dobi. Iako nismo sa svima prolazili iste prometne teme, među njima postoji zajednička poveznica. A to je da djeca kopiraju ponašanje svojih roditelja. Dijete uči preko onoga što vidi oko sebe i uči po modelu. Iako roditelj nije imao namjeru naučiti ih nešto krivo, često nije niti svjestan da dijete od njega uči. Tako dijete, neovisno o roditeljskim opravdavanjima poput Samo ovaj put. Žurimo. Moram. Brže je tako. Stječe lošu naviku i prakticira nepoželjna ponašanja u prometu. Tu je osnovni problem i to je situacija s roditeljima koji su djelomično prometno osviješteni, onih koji nisu ima puno više.
S druge strane potrebno je dati naglasak na suradnju među strukama, jer prometni stručnjaci razumiju prometnu problematiku. Ali da bi djecu naučili samostalno sudjelovati u prometu i da bi ona stekla poželjne navike trebamo pomoć stručnjaka za rad s djecom.
Jednako tako bitan je i kontinuitet. Da bi poželjno ponašanje u prometu postalo navika, djeca trebaju u kontinuitetu biti izložena učenju istih tema kroz različite aktivnosti prilagođene njihovoj dobi.
Kako roditelji posmatraju ove radionice? Da li ih shvataju kao nešto od životne važnosti (što i jeste)? Ili je to u nekim slučajevima i dalje “još jedna stvar na koju su upisali dete”?
Rezultati nakon radionica pokazuju da naučeno češće primjenjuju djeca koja su radionice pohađala kao izvannastavnu aktivnost i ciljano došla slušati o prometu, za razliku od djece koja su sudjelovala na radionicama u sklopu vrtićkog programa.
To je svakako pozitivan i ohrabrujući rezultat. Ali to takođe potvrđuje da još uvijek veliki broj roditelja i odgajatelja nije svjestan prometa kao problematike. Upravo zbog toga se stvorila prilika da se «Prometnjak» okrene i prema edukaciji stručnjaka koji rade ili će raditi s djecom.
Kao saobraćajni stručnjak, šta smatrate da društvo treba da promeni da bi deca, ali i svi drugi bili bezbedniji?
Uz današnji razvoj infrastrukture, povećanje broja vozila na cestama i napredak tehnologije, smatram da se ozbiljno trebamo pozabaviti prometnom edukacijom na svim razinama i za sve sudionike u prometu. Smatram da starijim građanima treba omogućiti edukaciju, jer današnja prometna džungla za njih je zastrašujuća.
Potrebno je ostvariti međusektorsku suradnju i razraditi sustav prometne edukacije za sve vidove sudjelovanja u prometu. Te sustav koji se nadovezuje i kojem će ispit za vozača automobila biti kruna, a ne početak aktivnog sudjelovanja u prometu. Ako počnemo danas, prave rezultate ćemo vidjeti za deset, petnaest godina, kada današnji predškolarci postanu vozači. Čini se daleko, ali nije ako počnemo danas.
Nedavno ste dobili veliko priznanje kada ste izabrani za stipendistu The Break fellowship programa. Koliko vas to motiviše i da li smatrate da bi više saobraćajnih projekata trebalo da učestvuje i dobija finansiranje projekata?
Ponosna sam što je prepoznata inicijativa i vjerujem da će mi međunarodno iskustvo otvoriti vidike, a nova znanja i vještine pomoći i sa Prometnjakom i s budućim projektima na kojima ću raditi.
Smatram da svaka dobra ideja zaslužuje priliku da se razradi, a to predstavlja veliki izazov bez pomoći u financiranju. Tako da neovisno o djelatnosti smatram da inicijatori svojim projektima trebaju dati šansu i svakako sudjelovati na natječajima za financiranje.
Prometnjak je dobar primjer projekta koji je prepoznat u samom početku i zahvaljujući financijskoj potpori razvijat će se kvalitetnije i u novim smjerovima.
Na koji način će Vam ova stipendija pomoći?
„The Break“ je program stipendiranja za poduzetnice kroz koji radimo na razvoju naših projekata uz stručne mentore, ali i dijelimo svoju stručnost radom na jednom od rješenja njihovih sektorskih izazova. Sudjelovanjem u programu povezala sam se s poduzetnicama iz cijele Europe, imam priliku učiti na sličnim projektima, a dostupna su mi rješenja za izazove za koje još ni neznam da će doći. I najvažnije, Prometnjak može postati model kao baza sličnim projektima.
Ujedno ste i vlasnica kompanije “Trafiki”. Na koji način mislite da možemo kao društvo podstaći više žena da se odvaže i oprobaju u preduzetništv
Drago mi je da se žensko poduzetništvo sve više prepoznaje jer poduzetništvo osnažuje i donosi inovativnost i kreativnost. Žene koje se danas odluče ući u poduzetništvo imaju dostupne informacije i alate, networking koji olakšava iskustveno učenje i programe koji su usmjereni na žensko poduzetništvo. Ja sam kroz svoju karijeru imala priliku raditi u tvrtkama koje su cijenile stručnost, znale prepoznati ambicioznost i postavljati izazove u smjeru pozitivnog rasta, pa je poduzetništvo bilo moj logičan karijerni slijed. Danas „Trafiki“ pruža klijentima usluge upravljanja projektima, s naglaskom na projekte iz područja sigurnosti prometa te usluge vizualizacije podataka.Također mi je cilj nastaviti u smjeru koje će pozitivno djelovati i pružati kvalitetnu uslugu prometne edukacije.
Kada biste imali tri želje da ih potrošite samo na saobraćajnu struku, koje bi one bile?
Sad ste probudili idealista u meni pa evo par skromnih želja. Prvo što se tiče infrastrukture i opreme želim da se prilikom intervencija u prostoru ne zaboravi za mišljenje pitati prometne stručnjake. Zatim vezano za prometnu kulturu željela bih vidjeti da se poboljšaju odnosi sudionika u prometu i njihova međusobna komunikacija. I na kraju da se nastavi pozitivan trend informiranja i aktivnosti koji je pokrenut ovogodišnjim Europskim tjednom mobilnosti gdje je ostvarena suradnja među gradovima, organizacijama i institucijama vezano za prometnu sigurnost, te da ne ostane sve na samo jednom tjednu u godini.
Hvala Vam!
