Osnovano stručno udruženje “Centar za planiranje saobraćaja”: Intervju sa predsednikom UO, prof. dr Ivanom Ivanovićem

Centar za planiranje saobraćaja

Ovih dana u Beogradu osnovano je stručno udruženje Centar za planiranje saobraćaja. U vezi sa razlozima za osnivanje udruženja, ciljevima i pravcima delovanja udruženja imali smo prilike da porazgovaramo sa predsednikom udruženja prof. dr Ivanom Ivanovićem.

Kako je nastala ideja o osnivanju udruženja Centar za planiranje saobraćaja i šta Vas je motivisalo da pokrenete ovakvu organizaciju?

Izdvojio bih dva osnovna razloga za koje mogu reći da su inicirala ideju o osnivanju udruženja.

Prisustvujući ovogodišnjoj manifestaciji „Inženjerka godine“ čuo sam nešto što mi je dodatno dalo vetar u leđa u pokretanju udruženja. Naime, reč je o manifestaciji koja se do sada održala nekoliko puta u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji. Ono što bih svakako želeo da istaknem da dugo nisam prisustvovao elokventnijoj i kvalitetnijoj panel diskusiji u kojoj je od deset finalistkinja različitih inženjerskih struka trebalo izabrati pobednicu. Predstavnica organizatora je u jednom trenutku istakla da je to deseta manifestacija po redu i da do sada imaju ukupno sto finalistkinja koje su ušle u uži izbor. Radi se o sto sjajnih, obrazovanih, elokventnih dama inženjerki na prostoru Slovenije, Hrvatske i Srbije, za koje možemo pretpostaviti da ne postoji profesionalni izazov kome ne bi mogle da izađu na crtu.

To mi je zazvučalo kao neverovatan potencijal i u tom trenutku sam pomislio kako bi bilo značajno da, u trenutku razmatranja nekog važnog stručnog pitanja ili problema, jednim pozivom mogu da se okupe relevantni stručnjaci iz oblasti saobraćaja i da se kroz razmenu mišljenja i iskustava dođe do optimalnog rešenja. Snaga pojedinca, koliko god on imao ispravno stručno mišljenje i ideju, ponekad nije dovoljna da bi to mišljenje bilo saslušano i elaborirano. Nakon nekoliko neuspelih pokušaja obično se dešava da pojedinac odustaje i tu naša struka počinje da slabi.

Dakle, kao prvi razlog bih naveo jačanje struke.

Sa druge strane, primetno je da u lokalnim samoupravama nedostaje ljudskih resursa kada je u pitanju saobraćajna struka. Postojeći kadar je preopterećen raznim oblicima operativnih aktivnosti, što u velikoj meri utiče na kreativnost. Naša struka, iako je inženjerska, pruža dosta mogućnosti i za ispoljavanje kreativnosti u implementaciji rešenja po ugledu na dobre primere prakse iz Evrope i sveta. Svakako ih je potrebno prilagoditi lokalnim uslovima, ali saobraćajni  inženjer treba da bude širokih vidika, da ima priliku da čuje šta su aktuelni trendovi u našoj praksi i da ima mogućnost da pokuša da ih implementira.

Znam da verovatno iz perspektive kolega, pogotovo onih koji rade u manjim lokalnim samoupravama, ovo zvuči teško zamislivo, ali i dalje verujem da nije nemoguće. Smatram da sam u godinama koje su iza mene dovoljno prošao da steknem predstavu o tome kako stvari stoje, a da ispred sebe imam dovoljno vremena da zajedno sa kolegama iz udruženja napravim barem mali iskorak u unapređenju naše struke. Na neki način to posmatram i kao obavezu. Imajući u vidu da sebe vrlo često umem da okarakterišem kao realnog optimistu, moj pristup u ostvarenju vizije udruženja vodi preko ispunjenja većeg broja manjih, ali realno ostvarivih ciljeva, tako da idemo korak po korak.

Ono što bih još voleo da istaknem u vezi sa pitanjem koje ste mi postavili je da unapređenjem naše struke i unapređenjem kvaliteta saobraćajnog sistema neizostavno doprinosimo i unapređenju kvaliteta života naših sugrađana.

Prof. dr Ivan Ivanović
Prof. dr Ivan Ivanović, Predsednik UO Centra za Planiranje Saobraćaja

Koji su ključni pravci delovanja udruženja “Centar za planiranje saobraćaja” i kako planirate da doprinesete unapređenju saobraćajnog sistema?

Želeo bih da kažem da je reč o stručnom udruženju, što se može videti i iz strukture tima koji je učestovao u njegovom osnivanju. Osnivački tim, kao i osnovne pravce našeg delovanja, možete pogledati i na našem zvaničnom sajtu ceplas.rs.

Ključni pravci delovanja Centra za planiranje saobraćaja su prvenstveno vezani za obuku, istraživanje i primenu savremenih praksi u planiranju i razvoju saobraćajnih sistema. Naš cilj je, pre svega, promocija značaja planiranja saobraćaja kao multidisciplinarne i strateški orjentisane discipline, koja zahteva pažljiv pristup na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou. Saobraćaj nije samo pitanje infrastrukture, već direktno utiče na kvalitet života, ekonomiju, bezbednost, zdravlje i životnu sredinu. Možete da primetite da se u logou našeg udruženja posebno ističu dva elementa, slovo „P“ od reči planiranje i piktogram čoveka. Mislim da je dovoljno jasna asocijacija da je u fokusu planiranja saobraćaja čovek i njegove potrebe.

Kao udruženje planiramo da damo svoj doprinos kroz organizovanje seminara i radionica, kako bismo omogućili razmenu znanja među inženjerima i stručnjacima, ali i donosiocima odluka. Razmena znanja i ideja sa donosiocima odluka je jako važna, jer čvrsto verujem da je pri donošenju odluke neophodno čuti mišljenje struke. Udruženje u budućem periodu vidim i kao podršku lokalnim samoupravama u implementaciji projekata i realizaciji projektnih ideja.

Koliko je bilo izazovno okupiti tim stručnjaka koji će zajedno raditi na osnivanju i razvoju udruženja?

Okupljanje tima stručnjaka koji dele zajedničku viziju i ciljeve jeste jedan od najvećih izazova, ali moram da istaknem da u ovom slučaju to i nije bilo toliko teško. Tim koji je učestvovao u osnivanju udruženja čine koleginice i kolege koji se međusobno dobro poznaju, a među kojima pored privatnog poznanstva postoji bezrezervno stručno poverenje i posvećenost u ostvarenju dugoročnih ciljeva. Zaista sam ponosan na inicijalni tim koji se okupio u formiranju udruženja, a verujem da će se taj tim vremenom i širiti.

Voleo bih da iskoristim ovu priliku i da se zahvalim koleginicama i kolegama koji su ideju osnivanja udruženja podržali samo na osnovu naših inicijalnih razgovora o konceptu njegovog rada i predočili nam svoja viđenja značaja planiranja saobraćaja. Njihove izjave možete pročitati na sajtu. Oni su svojom podrškom pokazali da podržavaju ideju udruženja i da u nju veruju, a mi samim tim imamo dodatnu odgovornost da ukazano poverenje i očekivanja opravdamo. Verujem da ih nećemo izneveriti.

Kako vidite budući razvoj Centra za planiranje saobraćaja i koje su Vaše dugoročne ambicije?

Ako bih u ovom trenutku, u prvim danima rada udruženja, morao da zamislim njegovu srednjeročnu budućnost, bio bih zadovoljan kada bi stručnjaci iz naše oblasti znali da udruženje “Centar za planiranje saobraćaja” postoji, a samim tim i da u njemu mogu pronaći podršku za bilo koje pitanje iz oblasti planiranja saobraćaja.

Dugoročno, želeli bismo da postanemo prepoznati saveznici na temu planiranja saobraćaja i razvoja održive urbane mobilnosti, kao i da razvijamo projekte koji će biti primer dobre prakse ne samo u Srbiji, već i u regionu.

Koje su najvažnije prepreke u planiranju saobraćaja u Srbiji danas i na koji način Vaše udruženje planira da se suoči sa njima?

Najveće prepreke u planiranju saobraćaja u Srbiji danas uključuju nedovoljnu koordinaciju između različitih sektora i komplementarnih struka, izostanak sprovođenja studija planiranja saobraćaja i nedovoljnu prepoznatljivost značaja implementacije dugoročnih i održivih rešenja. Takođe, manjak stručnog kadra i nedostatak finansijskih resursa za istraživanje i primenu novih tehnologija predstavljaju ozbiljan izazov. U mnogim slučajevima planiranje se oslanja na kratkoročne ciljeve, što često dovodi do loše koordinisanih projekata koji ne rešavaju suštinske probleme.

Jedan od naših glavnih ciljeva je unapređenje kapaciteta stručnjaka kroz obuku i razmenu iskustava, kako bi se povećala svest o važnosti dugoročnog i održivog planiranja. Takođe, planiramo da pružimo podršku institucijama prilikom izrade strategija i planova, uz korišćenje savremenih alata i metoda koje omogućavaju bolje predviđanje i rešavanje saobraćajnih izazova.

Ne mogu da vas ne pitam i za aktuelna dešavanja po pitanju saobraćaja u našem glavnom gradu. Nekako se termin osnivanja Udruženja poklopio sa aktuelnim događajima.

Jeste, u pravu ste. Moram da kažem da ideja o osnivanju Udruženja datira iz maja ove godine kada smo i krenuli sa prvim aktivnostima i sastancima užeg tima. Potreba za osnivanjem ovakve vrste udruženja je prepoznata dosta ranije od pomenutih aktuelnih događaja i kako ste sami rekli ovo su događaji, a fokus udruženja je da radi na osnaživanju planiranja saobraćaja i saobraćajnog inženjerstva, što je proces, dakle nešto što ima strateški karakter i zahteva kontinuitet.U trenutku kada smo procenili da smo završili sa neophodnim elementima da Udruženje bude osnovano mi smo to i uradili.

Nismo imali dilemu oko toga da li je sada pravi trenutak ili možda nije iz razloga što imamo jasnu misiju i što smo svesni da do njenog ostvarenja ne može doći brzo.

Kada ste već pomenuli naš glavni grad, možete primetiti da većina prethodnih gradonačelnika, kao i sadašnji, kao jedan od prioriteta na kojima treba raditi neizostavno pominju saobraćaj. Slična je situacija i sa ostalim manjim lokalnim samoupravama. Verujem da ćemo po uspostavljanju udruženja i okupljanju relevantnih stručnjaka biti u situaciji da konstruktivnim sugestijama doprinesemo procesu unapređenja saobraćajnih sistema. U tom smislu, potrebno je dosta raditi sa donosiocima odluka kako bismo im jasno i argumentovano ukazali na to da rad na unapređenju saobraćajnog sistema mora biti sistematičan i sveobuhvatan i da rešavanje problema mora da karakteriše integralni pristup. Kada kažem integralni pristup to bi značilo da ukoliko na primer donosimo mere koje se tiču parkiranja neophodno je da analiziramo i potencijalni uticaj tih mera na javni prevoz, ostatak dinamičkog saobraćaja, nemotorizovana kretanja i ostalo.

Saobraćajni sistem je dinamičan i funkcioniše kroz međusobnu zavisnost svih njegovih podsistema, komponenti i elemenata. Brza i izolovana rešenja neće doneti očekivane rezultate i u velikom broju slučajeva će problem samo dislocirati.  Sa druge strane, saobraćaj se na neki način ponaša kao voda i pored toga što rešenje možda nije optimalno naći će sam sebi put a ljudi iz struke će znati šta znači pojam „ekvilibrijum“ koji se posle nekog vremena uspostavlja na mreži, ali budite sigurni da nije moguće izbeći negativne posledice lošeg rešenja, samo je pitanje gde će se i na koji način ispoljiti.

U vremenu ovakvog stepena urbanizacije i trenda rasta stepena motorizacije, nisam siguran da su loša rešenja nešto što možemo sebi da dozvolimo.

Povezane vesti