Srbija je najavila ambiciozan plan za instalaciju stanica za punjenje vozila na vodonik na svim svojim glavnim graničnim prelazima i ključnim saobraćajnicama. Ovo je deo strategije da se zemlja pripremi za budućnost u kojoj će električna vozila i vozila na alternativna goriva igrati centralnu ulogu u transportnom sistemu.
Ministar saobraćaja, Goran Vesić, izjavio je da je namera države da “naši auto-putevi i saobraćajnice prilagode vremenu koje dolazi”. Tu se pre svega misli na električna vozila i druga vozila koja koriste alternativna goriva. Ova inicijativa je odgovor na sve veći broj kamiona i drugih vozila koja koriste vodonik kao gorivo.
Instalacija stanica za punjenje vodonikom na ključnim ulazima u zemlju i duž glavnih saobraćajnica omogući će efikasnije putovanje kroz Srbiju. To će posebno biti korisno za teretna vozila koja sve više koriste vodonik, prelaze velike udaljenosti i koja su značajan izvor zagađenja.
Inicijativa je deo šireg plana Srbije da modernizuje svoju infrastrukturu. U sklopu plana je konverzija svih auto-puteva u “pametne” saobraćajnice. To će podrazumevati pristup brzom internetu, adaptivno upravljanje, rano upozoravanje i mnoge druge funkcionalnosti.
Koliko je realno da se stanice za vodonik izgrade?
Sve je moguće, a koliko je realno zavisi će pre svega od volje nadležnih. Ipak, ima par stvari koje treba uzeti u obzir pre nego što svi pohrlimo da kupimo vozila na vodonik.
Održiva infrastruktura zahteva da vodonik bude moguće isporučiti od mesta gde se proizvodi, odnosno postrojenja do stanice. Infrastruktura obuhvata cevovode, postrojenja za točenje, kamione, skladišta, kompresore i dispenzere uključene u proces isporuke goriva.

To bi značilo da je vodonik moguće isporučiti kamionom, a s obzirom da kod nas još uvek ne postoje proizvodni kapaciteti, on bi morao i da se uvozi. Srećom, najbliža proizvodna lokacija je već nadomak granice u Mađarskoj. Ipak, uvoz i transport do svih delova zemlje bi bio skup. Kako proizvodni kapaciteti ne postoje u Severnoj Makedoniji i Bugarskoj, čini se da realizacija ovog projekta neće biti tako laka.
Gledajući evropsku mapu infrastrukture za ovo gorivo, deluje da region koji je ostao van EU dobrano kaska. Donekle je uteha što ni ostale evropske zemlje nemaju značajno razvijenu infrastrukturu, već je u dobrom delu Evrope cela priča još u razvoju. Ipak, da bi se ova priča izvršila na ozbiljan način, potrebno je razmisliti o postrojenju za proizvodnju samog goriva. Osim praktičnosti tog rešenja, može se ispostaviti i kao dobar poslovni potez.